Program i učesnici 59. Oktobarskog salona (Beogradskog bijenala) izloženi su predstavnicima medija na današnjoj konferenciji za novinare, održanoj u najvećem izlagačkom prostoru ovogodišnjeg izdanja najeminentnije manifestacije likovne i vizuelne umetnosti u Srbiji – u Salonu Muzeja grada Beograda u Bulevaru kralja Aleksandra 30. Pored nedavno otvorenog Salona Muzeja grada Beograda, preko pedeset umetničkih radova obuhvatiće i prostore Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković”, Biblioteke grada Beograda, Kluba Radio-televizije Srbije (u zgradi Radio Beograda), Art Xaba Kula, RTS Kluba, Fakulteta dramskih umetnosti, ali i Narodnog muzeja i Salona Muzeja savremene umetnosti. Posebna zanimljivost su prostori kao što je Legat Vojislava M. Jovanovića Maramboa ili paviljon na Cvetnom trgu, kao i radovi izvedeni u javnom prostoru i u štampanim medijima.

Prisutne je pozdravio v.d. direktora Kulturnog centra Beograda Aleksandar Ilić, koji je i u ime Odbora Oktobarskog salona, čiji je član, istakao: „Ovogodišnje izdanje je izuzetno po tome što umetnička direktorka dolazi upravo iz kuće koja organizuje Oktobarski salon od 1970. godine, što je svojevrsni presedan. Izuzetno me čini srećnim to što će ove godine biti prisutan veliki broj domaćih umetnika.” Direktor je naglasio da će ulazak u sve ovogodišnje izložbene prostore biti besplatan, sa izuzetkom Narodnog muzeja gde je ulaz slobodan nedeljom.

Direktorka Muzeja grada Beograda Jelena Medaković osvrnula se na dugu i plodnu saradnju između Oktobarskog salona i ovog muzeja: „Novija istorija Oktobarskog salona jeste vezana za našu lokaciju u Resavskoj ulici, koji je svoju punu afirmaciju i dobio upravo u organizaciji Oktobarskog salona. Nadam se da će sličnu sudbinu dobiti i prostor u kome smo danas, kome puna afirmacija tek predstoji.”

Gordana Goncić, podsekretar Sekretarijat za kulturu Grada Beograda istakla je: „Oktobarski salon je jedan od četrnaest manifestacija od značaja za Grad Beograd, koji je grad Beograd, kao osnivač 1960. godine, prepoznao kao jedan od najznačajnijih manifestacija savremenih vizuelnih umetnosti kod nas.

Oktobarski salon, uz Grad Beograd kao osnivača, ne bi bio ostvariv bez podrške Ministarstva kulture i informisanja RS. Nadam se da će takva podrška kakva je sada biti i u narednim godinama, i da će se povećavati, pogotovo što se nalazimo pred jubilarinim, šezdesetim izdanjem Oktobarskog salona.”

Ona je podsetila koliko je format i sadržaj Oktobarskog salona prolazio kroz transformacije od svog osnivanja, pa je tako 2004. godine postao međunarodna manifestacija, a 2014. bijenalna: „Iz tog razloga mi, kao Odbor Oktobarskog salona, odlučili smo da poverimo ovogodišnje izdanje Oktobarskog salona upravo Kulturnom centru Beograda, umetničkoj direktorki i kustoskinji Zorani Đaković Miniti i kustoskom i producentskom timu KCB, upravo iz potrebe da se najznačajnija, najvoljenija ali i najkritikovanija izložba preispita ne samo u svom konceptu, već i kako je nastala, sa kakvom vizijom, kako se odvijala, gde je grešila i kuda u tom dijalogu između umetnika, umetničkih dela, stručne javnosti i uošte publike može da se dođe do novih smernica i odgovora.”

Radovan Jokić, pomoćnik ministra u Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije osvrnuo se na visoko vrednovanje Oktobarskog salona u Ministarstvu kulture: „Ministarstvo kulture prepoznaje u Oktobarskom salonu jednu od najznačajnijih događaja u sferi vizuelne umetnosti i prepoznaje kontinuitet od preko 60 godina likovnih istina i kompetentnih mišljenja. Svakako pozdravljamo i za poštovanje je hrabrost da se ovogodišnji Oktobarski salon zaustavi u jednoj vrsti preispitivanja i jednom obliku historizacije, osvrtu.”

Radovan Jokić je potvrdio nameru Ministarstva kulture i informisanja RS da pomogne „nepokolebljivim namerama da se opstane”. On je naglasio problem nedostatka adekvatnog prostora za profesionalno izlaganje savremene umetnosti.

Sa svoje strane, Zorana Đaković Minniti, umetnička direktorka 59. Oktobarskog salona (Beogradski bijenale), iskazala je koliku „odgovornost, teret, ali i privilegiju čini da se organizator po prvi put nađe u ulozi umetničkog direktora.” i nastavila je: „Kulturni centar Beograda je od 1970. godine bio organizator ove manifestacije, koja ima bezbroj svojih mana, problema i prednosti, ali ova je bila jedna velika i dobra prilika da pokušamo da pokažemo da je nama stvarno stalo do ove manifestacije i da ona ima svoju budućnost, ali da o njoj moraju da progovore pre svega umetnici. To je bila vodilja u čitavom radu.”

U svojoj srži izložba sadrži pitanje saradnje, koja je samom kolektivu Kulturnog centra Beograda kroz čitav proces bila primarna, naglasila je Zorana Đaković Miniti.

Ona je objasnila da je proces izbora umetnika tekao bez konkursa, sa direktnim pozivima umetnicima, a većina radova je producirana upravo za ovogodišnji Oktobarski salon. Paraelno je tekao proces saradnje sa institucijama. Treći nivo saradnje bio je princip udruživanja, pa se to prepoznaje u udruživanju sa Memorijalom Nadežde Petrović i Kondenz festivalom za savremenu igru i performans.

U nameri da se dubinski preispita nasleđe Oktobarskog salona, u saradnji sa Muzejom savremene umetnosti javnosti je dostupna celokupna biblioteka kataloga Oktobarskog salona od samog početka do danas.

Izložbene celine će se otvarati sukcesivno, uz napomenu da će period kada će svih jedanaest izlagačkih prostora moći da se vide istovremeno biti između 24. novembra i 4. decembra. Detaljne informacije mogu se naći na internet-stranici oktobarskisalon.org.