U vremenu stalne buke, loših vesti, hitnosti, razloga za beznađe, kriza i suprotstavljenih tumačenja stvarnosti, lako je otupeti ili odustati. Ako ti, uprkos svemu, spadaš među one koji i dalje traže načine da razumeju, deluju i tražiš rešenja umesto izgovora, tekst koji sledi namenjen je tebi.

 Socijalni psiholog Adam Mastroianni identifikuje suštinu problema i nudi sedam neobičnih pristupa koje obični ljudi mogu primeniti u praksi kako bi zadovoljili svoju želju da spasu svet.

Autor polazi od tvrdnje da mnogi ljudi žele da učine svet boljim, ali da ne znaju kako da tu želju pretoče u konkretno delovanje. Kada se dobre namere ne pretoče u delovanje, one, kako autor tvrdi, počinju da propadaju.

On dalje objašnjava da ljudi koji žele da pomognu, ali ostaju pasivni, s vremenom razvijaju različite načine da opravdaju sopstvenu neaktivnost. Umesto da deluju, počinju da veruju da je samo prepoznavanje problema već neka vrsta doprinosa (share na društvenim mrežama), da je pokušaj promene unapred osuđen na neuspeh, ili da je sva odgovornost uvek na nekome drugom. Tako se, prema autoru, razvijaju složeni narativi koji umiruju savest, ali istovremeno učvršćuju nečinjenje. 

U tom kontekstu, tekst koji sledi predstavlja autorov pokušaj da ponudi drugačiji pogled: ne velike teorije ili apstraktne ideale, već niz praktičnih načina na koje pojedinci mogu da deluju, učestvuju i preuzmu odgovornost, čak i kada nemaju moć, status ili jasna uputstva. Ono što sledi treba čitati kao razradu te osnovne ideje - da je delovanje moguće i smisleno, i da započinje mnogo bliže nego što obično mislimo.

1. Budi DRUGA najhrabrija osoba

Kada se otkrije velika prevara ili zloupotreba, često se govori o tome kako je neverovatno da niko ranije nije reagovao. Međutim, u većini takvih situacija postoji neko ko je problem primetio i pokušao da upozori druge. Ti pokušaji često počinju tiho: razgovorom s kolegom, obraćanjem nadređenima ili neformalnim pritužbama koje se godinama ignorišu. Zbog toga pravi problem nije manjak hrabrih pojedinaca, već manjak onih koji su spremni da ozbiljno shvate upozorenje i preuzmu deo rizika. Tek kada se pojavi druga osoba koja sluša, veruje i odlučuje da deluje, priča počinje da se menja. Hrabrost je zarazna, ali samo ako ima kome da se prenese. Odluči da ne budeš onaj koji ignoriče hrabre. Možemo dodati da je i tišina jednako zarazna, u grupi u kojoj većina ćuti na nepravdu, vremenom čak i hrabriji pojedinci usvoje princip "gledaj svoja posla" ili "nisu sve bitke tvoje" i slične fraze, koje nailaze na veoma plodno tlo u Srbiji.

2. Napravi uslove (scenu), a ne samo ideju

Velike promene retko nastaju zato što se pojavi jedna izuzetna osoba. Mnogo češće nastaju zato što se formira okruženje u kom ljudi rade zajedno: okupljaju se, dopisuju, objavljuju radove, podstiču jedni druge i stvaraju osećaj zajedničkog cilja.
Ljudi često misle da im za ozbiljan rad nedostaju novac, prestiž ili pristup moći. U praksi, mnogo češće im nedostaje krug ljudi (prijatelji) sa kojima mogu dugoročno da rade. Samotan rad brzo iscrpljuje, dok zajednički napor, čak i kada je zahtevan, postaje mesto inspiracije. Upravo iz takvih „scena“ nastaju periodi intenzivne kreativnosti i napretka.

3. Povezuj informacije i usmeravaj ih dalje

Ponekad nečiji životni pravac zavisi od naizgled banalnog susreta s pravom informacijom u pravom trenutku. Da bi se to desilo, potreban je čitav niz ljudi koji smatraju da je važno da znanje bude dostupno i pravilno usmereno. Svaka osoba nosi sopstvenu mrežu poznanstava i iskustava i, svesno ili nesvesno, nekada deluje kao mala centrala za preusmeravanje - povezuje ljude, ideje i resurse. U digitalnom svetu, gde je sve dostupno, ali ništa nije filtrirano, ova uloga postaje još značajnija. Najvrednije informacije i dalje se nalaze u glavama ljudi, a njihovo deljenje stvara nove odnose, saradnje i puteve.

4. Iskoristi slobodu da eksperimentišeš

Postoji rašireno uverenje da je ozbiljno istraživanje moguće samo uz skupu opremu i institucionalnu podršku. Međutim, pojedinci van formalnih struktura imaju nešto što profesionalci često nemaju: slobodu da rade dugo, neformalno i bez odobrenja.
Takvi ljudi mogu da ispituju tvrdnje koje svi ponavljaju, ali retko proveravaju, i da se bave idejama koje deluju marginalno ili neozbiljno. Iako većina tih pokušaja neće promeniti svet, povremeno se pojavi otkriće koje ima stvaran, praktičan uticaj. Ta vrsta radoznalosti i upornosti čini važan, često zanemaren deo napretka.

5. Shvati kulturu kao nešto u čemu učestvuješ

Kultura snažno oblikuje ponašanje ljudi, ona određuje šta se smatra normalnim, poželjnim ili vrednim pažnje. Iako se često ponašamo kao da je kultura nešto što nam je nametnuto, danas gotovo svi imaju mogućnost da utiču na nju. Učešćem u prostorima koji nam prijaju, deljenjem sadržaja koji smatramo dobrim i povlačenjem iz okruženja koja smatramo štetnim, postepeno menjamo ton zajednice. Umesto pasivnog negodovanja, postoji mogućnost aktivnog oblikovanja atmosfere, čak i u sistemima koji su daleko od idealnih.

6. Radi odgovorno posao na neupadljivim mestima

Mnogi od najvažnijih društvenih problema rešavaju se daleko od javne pažnje, u institucijama koje deluju dosadno ili birokratski. Ljudi koji tamo rade često nemaju zvučne titule niti javno priznanje, ali njihov rad direktno utiče na bezbednost, funkcionisanje sistema i kvalitet svakodnevnog života. Iako se u ambicioznim krugovima ovakvi poslovi često potcenjuju, stvarnost je da se društvo u kriznim trenucima oslanja upravo na te tihe stručnjake. Možemo li, posle svega, potcenjivati bilo čiji rad, počev od fizikalca na gradilištu?

7. Budi neko na koga se može računati

Dugoročna vrednost ne proizlazi iz spektakularnih poteza, već iz doslednosti. Kada neko godinama radi nešto korisno, bez obzira na trendove ili priznanja, drugi počinju da grade svoje aktivnosti oslanjajući se na tu stabilnost. Takvi ljudi i projekti postaju infrastruktura zajednice, ne zato što su savršeni, već zato što su prisutni. U svetu koji se stalno menja, ta vrsta pouzdanosti postaje izuzetno retka i dragocena.

Zanimljivo je i to skoro sve stavke iz teksta nisu o herojstvu, već o pažnji, doslednosti i učešću. Ako u tome vidiš nešto „dobro za svet“, to je zato što su te ideje same po sebi prizemne i ljudske i zato lako možeš da ih prepoznaš i u drugima, i u sebi. Iako danas nije ponedeljak, počnimo. Što se uredništva tiče, za početak ćemo štiklirati stavku 3. 

izvor i kompletan tekst na engleskom link

foto pinterest

AAA