Premijera predstave „Mala Frida“, u produkciji Malog pozorišta „Duško Radović“, biće održana u petak 17. aprila u 20 časova. Prve reprize zakazane su za subotu 18. aprila u 17 časova i nedelju 19. aprila u 12 časova.
Predstava „Mala Frida“ po tekstu Jelene Kovačić, u režiji Đurđe Tešić donosi priču o detinjstvu jedne od najznačajnijih umetnica 20. veka Fride Kalo. Kroz toplu i maštovitu scensku igru, predstava govori o prihvatanju različitosti, snazi mašte, prijateljstvu i hrabrosti da se bude svoj.
Namenjena deci i porodičnoj publici, „Mala Frida“ kroz vizuelno bogatu scenografiju, muziku i pokret gradi svet u kome se prepliću stvarnost i fantazija, prateći devojčicu koja uči da prihvati sebe i otkrije sopstvenu snagu.
Reč rediteljke
Predstava „Mala Frida“ nastala je po tekstu autorke Jelene Kovačić i govori o odrastanju najslavnije meksičke slikarke Fride Kalo. Kao devojčica od šest godina, Frida je preležala dečju paralizu, posle koje joj je jedna noga ostala tanja i kraća. Zbog toga joj se druga deca često rugaju.
U našoj predstavi Fridu zatičemo godinu dana nakon bolesti, okruženu ljubavlju roditelja i društvom svojih najdražih drugara — majmuna Fulang Ćanga, mačka Perdita i izmišljene drugarice Brise. Ipak, Frida ima jednu tajnu želju. Ona mašta da ima prave, ljudske prijatelje i jednog dana ta želja joj se ostvaruje.
Jedan neočekivani događaj poremetiće ustaljene odnose i Frida će biti u situaciji da još jače i odlučnije izabere svoj put. „Mala Frida“ je predstava o hrabrosti i odluci da se bude autentičan i svoj, o prevazilaženju strahova i predrasuda i o snazi mašte i prijateljstva.
MALA FRIDA
Prije nekoliko dana moj se petogodišnji nećak vratio s jednog u nizu dječjih rođendana na kojem je bio ovaj mjesec i rekao da mi mora ispričati nešto ružno. Dvojca dječaka iz njegovog vrtića otvoreno su se rugala djevojčici koja je bila u invalidskim kolicima. Ta ga je situacija prilično uznemirila, prepričavao ju je nekoliko puta i na kraju zaključio da bi njihovim mamama htio reći da to nije lijepo.
Iako je od vremena kada je Frida Kalo bila otprilike istih godina kao djevojčica s tog rođendana prošlo više od sto godina, iako se od tada mnogo toga promijenilo, čini se kako se još uvijek borimo s prihvaćanjem onih koji su na bilo koji način drugačiji. Prijateljici mog nećaka dječaci su se rugali da u kolicima izgleda kao stara baba, Fridu Kalo njeni su vršnjaci zvali Frida drvena noga, jer i ona je vrlo rano osjetila što znači biti drugačiji. Dječja paraliza, od koje je oboljela kao šestogodišnja djevojčica, obilježila je njeno najranije djetinjstvo i zatvorila ju među plave zidove Kase Azul, kao da ju je život već tada pripremao za sve ono što tek dolazi. Premda je priča Male Fride izmaštana, ona je inspirirana upravo tom biografskom činjenicom, ali i nepokolebljivim duhom velike Fride Kalo, velike u njenoj strasti prema životu, umjetnosti i Meksiku. To je priča koja nas vodi u 1914. godinu, kada djevojčica Frida uči kako prihvatiti sebe, dok mi učimo kako prihvatiti druge. To je priča i o prijateljstvu i ljubavi, boli i radosti, okrutnosti i nježnosti, o snazi mašte i nepokolebljivosti duha, ali i o jednoj vrlo važnoj odluci: da ćemo, bez obzira na to što nam život donese, kroz njega ići hrabro i otvoreno, čak i kada nam to bude teško.
Nadam se da će Mala Frida mnoge podsjetiti da je prihvaćanje sebe i drugih jedna od najvažnijih i najljepših lekcija koju možemo naučiti – ne samo djecu, nego i nas odrasle koji često zaboravljamo da smo svi tek drugi među drugima.
Jelena Kovačić
foto Nemanja Knezevic
