Reklamne poruke su latiničke, sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, izuzev RTS, imaju latinicu kao pismo zaštitnog znaka, na ulici ili u tržnim centrima ćirilice gotovo da nema u vidnom polju. Zašto danas nije lako pronaći ćiriličke novine ili internet prezentacije, a ni deklaracije ne prenose informacije na ćirilici, zbog čega kompjuteri i telefoni nude latiničko pismo kao radno, a ćiriličko tek kao izborno, pokušali su da odgovore učesnici jučerašnje tribine ‘’Ćirilica kao standard’’ u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka: prof. Slobodan Antonić, Odeljenje za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, prof. Miloš Ković, Odeljenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Bojana Vukotić, Matično odeljenje Narodne biblioteke Srbije, Siniša Stefanović, Zavod za proučavanje kulturnog razvitka.

Na tribini su izneti i rezultati upravo završene prve faze istraživanja "Pregled položaja srpske ćirilice u kulturi i javnoj komunikaciji", čiji je autor istoričar Siniša Stefanović.

„U nedostatku monografije koja bi taj problem šire obuhvatila, ovim je radom osvetljeno svega nekoliko aspekata: istorijski razvoj fenomena, ideološko-politička priroda problema te pregled relevantnog zakonodavstva sa primerima. Rad se bazira na nesumnjivim kvantitativnim indikatorima: na osnovu podataka Narodne biblioteke Srbije izrađena je analiza kretanja broja publikacija na štokavskom jeziku štampanih modernom srpskom ćirilicom (knjige i periodika 1900. – 2012. godine)“, objašnjava Stefanović.